Cibona

cibona logoDražen je u Ciboni igrao od 1984. do 1988. godine na mjestu beka i nosio broj 10. To su godine kada je Zagreb postao glavni grad košarkaške Europe. Bilo je to četverogodišnje razdoblje prepunih gledališta u kojem se za utakmicu KK Cibone bezuspješno tražila karta više, vrijeme gostovanja najvećih europskih ekipa predvođenih slavnim igračima i igara na granici genijalnosti. To su bile godine kada je Cibona imala što nitko tada nije imao. Imala je spektakl. Cibona je napokon u svojim redovima imala jednu megazvijezdu. Mnogi se još sjećaju Draženova dolaska u Zagreb, njegove igre, načina na koji je osvojio publiku, ne vjerujući da će se u nekoj skorijoj budućnosti ponoviti taj sklop zajedničkog života s publikom. Ljubav Dražena i navijača dogodila se na prvi pogled. U prve dvije Draženove sezone utakmice su se igrale u Domu sportova koji je postao premalen za sve koji su željeli gledati Draženovu umjetnost na terenu. Dvorane su bile pune, svi su gledali utakmice zbog Draženove igre, a za njega nije bilo utakmice koja mu se nije sviđala, utakmice koja mu se nije igrala, koju nije htio dobiti ili zabiti što više. Tako da nikoga nisu čudili komentari da je dvorana izgrađena 1987. godine za Univerzijadu premala za sve koji su htjeli gledati Dražena i uživati u njegovoj igri, kao uostalom i svaka dvorana u kojoj je tada Cibona igrala.

U prve dvije godine Draženove igre Cibona nije izgubila ni jednu prvenstvenu utakmicu. Tih godina Cibona igra s Realom, jednim od tada najjačih europskih klubova, ukupno pet utakmica i u svima pobjeđuje. Dražen tih godina po utakmici daje 40 ili više koševa te dobiva svoje slavne nadimke Kralj koševa, Mr. 40 i, naravno, Amadeus ili košarkaški Mozart. Zabilježen je i Draženov rekord ostvaren 1985. godine na utakmici protiv SMELT Olimpije iz Ljubljane. Na toj je utakmici Dražen postigao 112 koševa. Rekord su neki smatrali neslužbenim jer je utakmica igrana protiv juniora, iako je ipak bila riječ o službenoj utakmici prvoga kola 42. prvenstva Jugoslavije.

Dražen je bio taj koji je uspio povezati kvalitete svojih suigrača i učinio da Cibona postane vrhunska europska momčad. Zajedno su dvaput osvojili Kup europskih prvaka. Prvi put 1985. godine u Ateni, pobijedivši Real Madrid rezultatom 87:78. Nakon neprospavane noći, navijači su igračima ujutro priredili veličanstven doček u zagrebačkoj zračnoj luci. Razdragano mnoštvo, a najtraženiji, naravno – Dražen. Nakon dočeka Dražen je rekao: Moramo to ponoviti. To je bio Draženov zakon. Kad je gotovo – gotovo. Nije živio u prošlosti. Nije bilo ni predugih proslava, ni suza dan kasnije. Ostvarilo se. Godinu dana poslije ponovljeno je. Cibona je drugi put prvak Europe, u Budimpešti protiv Žalgirisa. Dva velika, dva najveća, Dražen i Sabonis, bili su u središtu zanimanja. I te 1986. doček je bio spektakularan. Povratak iz Budimpešte bio je povratak po cvjetnoj cesti. Navijači su od granice uz cestu dočekivali Cibonin autobus sreće. Stariji su podizali djecu kako bi vidjeli prvake, zasipali ih cvijećem. Da su Dražen i igrači poželjeli, navijači bi na rukama prenijeli autobus do Zagreba. U Zagrebu su pobjednike dočekali kod Doma sportova gdje je mnoštvo ljudi na rukama prenijelo Dražena do njegova stana na četrnaestom katu u neboderu preko puta dvorane. Dočeci tih godina nisu bili organizirani. Među ljudima je vladala takva atmosfera i oduševljenje, desetci tisuća ljudi spontano su se okupljali kako bi pozdravili i dočekali prvake Europe. Nakon ovakvih velikih uspjeha Dražen je uvijek pehare nosio navijačima. Govorio je: „Šteta što nemamo dva pehara. Jedan za nas, a drugi da damo vama.“

cibona2Posljednje dvije godine u Ciboni svima je bilo jasno da se neke stvari ne ponavljaju. Dražen je jednostavno morao otići dalje. I ovaj je put slijedio svoj košarkaški instinkt. Sljedeći korak bila je Španjolska – Real Madrid. Klub koji je s Cibonom u prve dvije Draženove sezone odigrao ukupno pet utakmica i zabilježio ukupno pet poraza. Nakon toga započeo je velik pritisak na Dražena. Madrižani su ga željeli što prije vidjeti u svojim redovima. Za Draženov prelazak u Real postojalo je nekoliko prepreka, od kojih je najveća bila pravilo da igrač ne može igrati izvan Jugoslavije prije dvadeset i osme godine. Iz Reala su ipak bili uporni, željeli su Dražena u svom klubu pod svaku cijenu. Nije bio upitan iznos koji će tražiti Košarkaški savez, Cibona ili Dražen. U Realu su pristajali na sve. Čelnici Cibone sjeli su s čelnicima Reala i dogovorili da će Dražen igrati za Cibonu do 1988. godine, a onda prijeći u Madrid. Godine 1986. sve je dogovoreno, ugovor je potpisan. Osim sjajnih iznosa Savezu i Ciboni, Draženov ugovor ostat će zapamćen kao dotad najveći ugovor u europskoj košarci. Prvi milijunski ugovor. Dražen je ugovor potpisao sa samo dvadeset i dvije godine. Mnogi su tada, a i danas komentirali da kralja zaslužuje jedino kraljevski klub. Ugovor je potpisan na četiri godine, ali mnogi su već tada znali da Dražen neće ostati toliko dugo u Realu.

 

Uspjesi:

  • prvaci države, prvaci Europe i pobjednici državnoga kupa
  • prvaci Europe, pobjednici državnoga kupa i finalisti državnog prvenstva
  • pobjednici Kupa pobjednika kupova
  • pobjednici državnoga kupa i finalisti Kupa Radivoja Koraća