Šibenka

Sibenka-logoKao dvanaestogodišnjak Dražen je zaigrao za svoj prvi klub KK Šibenku 1976. godine. U to vrijeme klub nastupa u drugoj ligi, a Dražen za sve tri klupske selekcije: kadetsku, juniorsku i seniorsku. Već od tih prvih dana pokazivao je strahovito liderstvo, imao je neku moć, intelekt, da skuplja starije, koji su tog časa možda bili i kvalitetniji. To su uočili i prvi Draženovi treneri koji su u njemu prepoznali vrhunskog igrača i ukazali mu povjerenje uvrstivši ga u prvoligaški sastav sa samo petnaest godina. U početku je nosio dres s brojem devet, a od 1979. na dresu je imao broj četiri. Već u konkurenciji kadeta postigao je prve uspjehe u reprezentaciji, a s matičnim je klubom postigao i prve međunarodne uspjehe. To je bilo vrijeme kada je KK Šibenka bio mlad klub i nitko nije očekivao uspjehe. Ipak, s Draženom je europska košarka uselila na Baldekin. Šibenčani dvije godine za redom igraju finale u Kupu Radivoja Koraća, oba puta protiv Limogesa – 1982. i 1983. godine.

Godine 1983. Dražen je s nepunih osamnaest godina bio vodeći igrač Šibenke i odlučujući igrač finalne utakmice prvenstva Jugoslavije, slavne utakmice Šibenka – Bosna. Kao mnogo puta do tada, ali i bezbroj puta kasnije, košarka je Draženu tu večer bila ispred svega. Zbog ove je utakmice propustio svoju maturalnu večer i poveo Šibenku do naslova prvaka sibenka4države. Ova utakmica i danas živi u sjećanju mnogih. Tada je malo tko očekivao da će Šibenka, klub star svega deset godina, uspjeti doći do finala države, a kamoli osvojiti naslov prvaka. Na kraju utakmice, u posljednje dvije sekunde, razlika je pola koša u korist Bosne – 81:82. U te je dvije sekunde do kraja sudac dosudio prekršaj i dva slobodna bacanja za Šibenku, za Dražena. Trener Vlado Đurović Draženu je rekao što je on vrlo dobro znao, a bilo je toliko nevjerojatno – ako pogodi oba bacanja, dovest će Šibenku do naslova prvaka. Kolika je samo odgovornost tada bila na Draženu, s osamnaest godina odlučiti o naslovu prvaka. Oba je pogodio. Šibenka je proglašena prvakom Jugoslavije. Nažalost, naslov je na Baldekinu stanovao samo šesnaest sati nakon čega je Košarkaški savez odlučio, zbog navodnih neregularnosti, poništiti utakmicu. Novu je finalnu utakmicu valjalo odigrati na neutralnom terenu, u Novom Sadu. Dražen je rekao: „Neka ide tko hoće, ja ne idem.“ Šibenčani su ga podržali i odbili igrati novu utakmicu. Te im je godine naslov prvaka oduzet. KK Bosna je proglašena prvakom Jugoslavije, Šibenka je bila druga. Ipak, zlatnu medalju igrači Šibenke nisu vratili pa se danas nalazi u muzeju uz brojne druge trofeje iz šibenskog razdoblja.

Dražen nije volio poraze. Emocije je pokazivao na terenu, gdje je bio kao razigrani dječak. Za vrijeme utakmice okretao se, smijao, gurao loptu kroz noge … Kada je igrao protiv brata, Šibenka protiv Cibone, Dražen je po stanu ostavljao poruke: „Zabranjen ulaz igračima Cibone.“ „Nema, zaboravi bodove.“

Još dok je igrao za Šibenku Dražen je bio jedan od najtraženijih igrača na ovim prostorima. U svojim su ga redovima htjeli Bosna, Zvezda, Partizan i brojni drugi klubovi. Odlučio se za Cibonu, kamo prelazi nakon odsluženoga vojnog roka 1984. godine. Odluku o prelasku nije bilo lako donijeti, ali Dražen je rekao da mora slijediti svoj košarkaški instinkt. Za ono što je želio od košarke, morao je ići dalje. Posljednju utakmicu u dresu Šibenke odigrao je 31. svibnja 1984. godine u Omišu, nakon čega slijede četiri sjajne sezone u Ciboni.

Uspjesi:

  • bronca na kadetskom prvenstvu Hrvatske u Splituž
  • zlato na kadetskom prvenstvu Hrvatske u Zadru
  • srebro na kadetskom prvenstvu Hrvatske u Vogošći
  • finale Kupa Radivoja Koraća u Padovi
  • finale Kupa Radivoja Koraća u Berlinu
  • finale državnog prvenstva