KLUBOVI I REPREZENTACIJE
Reprezentacija
Dražen je tijekom čitave karijere redovito nastupao za reprezentativne košarkaške selekcije Jugoslavije, a kasnije i Hrvatske. Prvi je kapetan hrvatske košarkaške reprezentacije za koju je odigrao 40 utakmica, postigao 1004 poena, a što je u prosjeku 25 poena po utakmici. Prve poene igrajući za hrvatsku košarkašku reprezentaciju postigao je protiv Slovenije 20. svibnja 1992., a slovenska reprezentacija je bila protivnik Hrvatske i 6. lipnja 1993. godine, u Draženovoj posljednjoj utakmici.
Prvi reprezentativni trofej dodijeljen mu je na Balkanskom juniorskom prvenstvu u Istanbulu 1980. godine. Za seniorsku reprezentaciju Jugoslavije debitirao je u prijateljskom susretu s Italijom u Forliju 21. lipnja 1982. godine.
Na studentskim sportskim igrama, Univerzijadi, nastupio je tri puta: 1983. godine u Edmontonu (srebro), 1985. godine u Kobeu (peto mjesto) i 1987. godine u Zagrebu (zlato). Zagreb je od 8. do 19. srpnja 1987. godine bio domaćin XIV. ljetne Univerzijade, a upravo je Dražen, kao jedan od tada najuspješnijih sportaša u Jugoslaviji, zapalio plamen na Maksimirskom stadionu. Zahvaljujući Univerzijadi zagrebačka Cibona, dvostruki europski prvak, dobila je 30. lipnja 1987. godine svoju dvoranu koja danas nosi Draženovo ime, a smještena je na Trgu Dražena Petrovića.
U uspješnoj sportskoj karijeri treba istaknuti Draženovo sudjelovanje na svjetskim i europskim prvenstvima. Na Svjetskom prvenstvu 1986. godine u Madridu osvojio je broncu te je kao treći strijelac i treći asistent proglašen najboljim igračem prvenstva. Na sljedećem Svjetskom prvenstvu održanom 1990. godine u Buenos Airesu osvojeno je zlato.
Na Europskim prvenstvima sudjelovao je 1983. godine u Nantesu (7. mjesto), 1985. godine u Stuttgartu (7. mjesto), a posebno treba izdvojiti broncu iz Atene 1987. godine i zlato iz Zagreba 1989. godine.
Na najvećoj međunarodnoj sportskoj priredbi, Olimpijskim igrama, Dražen je sudjelovao tri puta i osvojio tri medalje: 1984. godine u Los Angelesu (bronca), 1988. godine u Seulu (srebro) i 1992. godine u Barceloni (srebro).
Na Olimpijskim igrama u Barceloni hrvatska reprezentacija odigrala je finalnu utakmicu s najjačom ekipom u povijesti košarke, jedinim pravim Dream Teamom. Sjedinjene Američke Države te godine prvi put šalju profesionalne sportaše na Olimpijske igre, a do tada su ih uglavnom predstavljale studentske selekcije. Hrvatska je reprezentacija bila jedina koja je na tim Olimpijskim igrama povela protiv američkih košarkaša, u jedanaestoj minuti rezultatom 25:23. Amerikanci su ipak slavili – 117:85. Bila je to najmanja razlika kojom su američki profesionalci porazili neku reprezentaciju na tom turniru. Dražen je i ovaj put bio pobjednik – na toj je utakmici imao 24 poena, u usporedbi s Jordanom koji je imao 22.
Svoju posljednju utakmicu Dražen je odigrao na kvalifikacijskom turniru za Europsko prvenstvo, odigranom u Wrocławu. Te utakmice možda najbolje opisuju kakav je Dražen bio čovjek i igrač. Dražen je iz NBA-a stigao s ozljedom noge te su mu svi savjetovali da propusti kvalifikacije kako bi što spremniji dočekao nastup na Europskom prvenstvu u Njemačkoj. Hrvatska reprezentacija plasirala bi se i bez Dražena, ali on jednostavno nije želio da kvalifikacije prođu bez njega. Rekao je: „Ne mogu, tamo će biti svi moji prijatelji. Ne mogu baš ja biti prvi koji se neće pojaviti.“ U šest odigranih utakmica Dražen je postigao 168 poena, prosječno 33,6. Proglašen je najboljim strijelcem, najboljim asistentom i posljedično najboljim igračem turnira. Svoj tisućiti poen u dresu hrvatske reprezentacije ubacio je Sloveniji 6. lipnja 1993. godine. Posljednji je ubačaj ostvario s linije slobodnih bacanja te je utakmicu zaokružio u svom stilu – 30 poena uz tri trice.